Iskustva s praksi

Ime i prezime: Tajna Marijanović
Fakultet: Elektrotehnički fakultet Osijek, Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku
Godina odlaska na praksu: 2010.
Država u kojoj je praksa odrađena: Španjolska

Kako i zašto Barcelona, Španjolska?

Sasvim slučajno. Nakon već jedne odrađene prakse u Beču, ovaj puta nešto iskusnija i pametnija odlučila sam praksu birati isključivo prema opisu posla koji se nudi. S obzirom da je posao ono što oduzima najveći dio dana, shvaćam da je neophodno za ‘preživljavanje’ uživati u onome što se radi. Ponuđena praksa mi je odgovarala opisom posla, terminom, ali je uz to zemlja iz koje je praksa došla uspjela zadovoljiti i moj skitničko-avanturistički duh. S obzirom na to da je Španjolska zemlja u kojoj nikad prije nisam bila, o kojoj sam čula samo pozitivna iskustva i daje mogućnost da propričam jezik koji sam kao mala učila iz sapunica, odluka je bila konačna.

Raditi u Techno Campusu

Praksa koju sam odabrala bila je na Politehničkom fakultetu u mjestašcu pored Barcelone zvanom Mataro. Radila sam na odjelu za inovacijske projekte, a područje moga rada spadalo je pod telekomunikacije. Ono čime se bavio moj tim bio je razvoj Messenger Visual programa-IM program na bazi piktograma koji omogućuje osobama s fizičkim ili mentalnim poteškoćama jednostavnu komunikaciju s ostalim korisnicima. Mentor me u potpunosti upoznao s projektom te sam cijelo vrijeme bila upućena u razvoj istoga. Kako nikad prije nisam programirala u Javi, nisam direktno sudjelovala u razvoju Messengera nego sam kao zadatak dobila napraviti svoj chat program. Koristila sam XMPP protokol o kojem smo učili na faksu i to je bila izvrsna prilika za primjenu teorije s predavanja u praksi. Atmosfera i uvjeti na poslu bili su opušteni i stimulativni. Mogla sam dolaziti na posao između 8 i 10 sati te mi je norma bila odraditi 8 sati dnevno, iako sam i to mogla svojevoljno prilagođavati svojim potrebama te ponekad odraditi više sati da bih neki drugi put mogla otići ranije ili uzeti slobodno. Svidjelo mi se što su mi na taj način izišli u susret te mi omogućili efikasno planiranje slobodnog vremena kako bih mogla istraživati što više. Također su mi omogućili pohađanje besplatnog tečaja španjolskog jezika na fakultetu na koji sam mogla odlaziti za vrijeme radnog vremena te nisam morala nadoknađivati propušteno vrijeme.

Barcelona

Grad i ljudi su me oduševili. Ljudi su susretljivi, otvoreni, uvijek spremni pomoći te nije nimalo neobično započinjati razgovore ili stvarati prijateljstva, doslovno na ulici. Barcelona je doista grad otvoren svima, a posebno mi se svidjelo kako homoseksualna populacija može slobodno hodati ulicama iskazujući svoje osjećaje bez straha od fizičke prijetnje, bez straha od osuđivanja, uperenih prstiju ili preneraženih pogleda.

A priroda! Predivne plaže, ogromni valovi, neobične planine, zelene šume, plavo nebo bez oblačka i temperature oko 15 stupnjeva u studenom i prosincu.

I na kraju…

Učila sam. Učila sam više nego što sam mogla zamisliti. Učila sam o programiranju, o poslu, o ljudima, kulturi, društvu, kapitalizmu, učila sam strani jezik, učila sam o životu općenito i na kraju svega – učila sam o sebi. Dragocjeno radno i životno iskustvo koje se ne može steći u školi, fakultetu niti biti proživljeno kroz priče prijatelja ili knjige.  A uz sve to ‘ozbiljno’ i korisno, bilo je i više nego zabavno.


Ime i prezime: Zlatan Zolić
Fakultet: Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci

Godina odlaska na praksu: 2010.

Država u kojoj je praksa odrađena: Njemačka

Nakon vrlo uspješno odrađene prakse u Španjolskoj, odlučio sam ponovo otići i odraditi praksu u inozemstvu. Odluka je pala na Njemačku jer sam htio upoznati ljude i mentalitet sjeverne Europe nakon apsolviranja južnjačkog, koji mi je ipak srcu draži.

Praksu sam odradio u periodu 02.08.-1.10.2010. godine. nekoliko dana prije leta imao sam pozitivnu tremu, a također i navale andrenalina. Puno je bilo nepoznanica po pitanju posla, ljudi, grada, ali jedino čega se mogu prisjetiti nakon slijetanja u Hannover je ogroman osmjeh na licu i znanje da me čeka dva mjeseca upoznavanja novih ljudi, novih običaja, gradova, država, ukratko – avantura je mogla početi, ali nisam ni slutio da će započeti već sa slijetanjem u Hannoveru.

Budući da me nitko nije dočekao na aerodromu, prvi dan sam proveo upoznavajući grad i pokušavajući stupiti u kontakt s lokalnim odborom. U tome nisam uspio tako da sam morao prespavati u hostelu te sam ujutro otišao na posao. Sljedeći dan uspio sam se naći s Ulucom iz lokalnog odbora koji me smjestio u dom gdje su bili smješteni ostali IAESTE praktikanti. Dao mi je stari, istrošeni, ali funkcionalni mobitel s karticom i par eurića na računu te, najbitnije od svega, bicikl. Bicikl je bio potpuno iznenađenje, premda je bio ženski, jer u Rijeci koja je prilično brdovit grad nije običaj voziti se biciklom.

Što se tiče same prakse, radio sam u institutu koji se bavi proučavanjem podzemnih voda. Praksu sam obavio u laboratoriju, gdje sam radio pokuse vezane za uklanjanje arsena iz podzemnih voda. Projekt mi je bio vrlo zanimljiv tako da sam uživao radeći sa stručnim ljudima. Radno vrijeme mi je bilo fleksibilno, što me iskreno iznenadilo poznavajući njemački mentalitet i njihovu preciznost, ali posao je morao biti napravljen, znači da nema kod njih fušarenja. Primjetio sam da su vrlo radišni i rado će pomoći, ali ipak su ostavili dojam malo hladnijih i zatvorenijih ljudi za razliku od Španjolaca kod kojih će se za tjedan dana znati sve o njima i njihovoj porodici unazad pet generacija.

Prednosti su Njemačke svakako organiziranost i tehnička usavršenost. Njihova mobilnost, bilo cestovna, željeznička ili avionska me fascinirala. Pogotovo me oduševio Mitfahrgelegenheit, internet stranica, na kojoj ljudi daju oglase prilikom putovanja, te im se možete priključiti za stvarno jeftine novce. Na taj, jeftin i siguran način, proputovao sam dobar dio Njemačke.

Svakome bih preporučio da odradi praksu u inozemstvu. Iskustva i prijateljstva koja se steknu trajat će za cijeli život, otvaraju se novi vidici i nova saznanja te se dobija jedna bitna stavka u životopisu.


Iskustvo s IAESTE prakse u Finskoj

Dugo sam sanjao o boravku i životu u Finskoj – “zemlji tisuću jezera”, prepunoj šuma i prekrasne prirode. Nisam ni slutio da će mi se taj san ostvariti. Ovo ljeto sam zahvaljujući IAESTE-u proveo dva nezaboravna mjeseca u Espoou, gradu pokraj prijestolnice Finske, Helsinkija. Puno sam čitao o zatvorenosti Finaca, ali moje iskustvo je u potpunosti suprotno tim tvrdnjama. Svi su bili vrlo pristupačni i spremni pomoći oko svega u bilo kojem trenutku, tako da sam nakon nekog vremena imao osjećaj kako su mi svi ljudi u Finskoj prijatelji.

Bio sam smješten u studentskom kampusu u Otaniemiju, koji je nešto poput malog studentskog grada u kojemu kroz akademsku godinu boravi nekoliko tisuća studenata iz cijelog svijeta. Sve se nalazi na jednom mjestu; sveučilište sa svim odjelima, studentske zgrade, trgovine, pošta, banka, igrališta, i mnogi drugi sadržaji. Od radnog mjesta sam bio udaljen 100 m. Radio sam na Aalto sveučilištu, odjel za energetiku, na projektu “Calorimetric setup for measurement of synchronous machine losses” u sklopu doktorskog rada njihovog studenta. Radno iskustvo koje sam stekao radeći na ovom projektu je od velikog značaja za moju profesionalnu budućnost, kao i usavršavanje znanja engleskog jezika u području struke.

Na stručnu praksu u Espoo i Helsinki preko IAESTE-a je u istom razdoblju došlo još dvadesetak studenata sa svih kontinenata. IAESTE Helsinki je organizirao brojne sadržaje, poput radionica učenja finskog jezika, posjeta muzejima, znamenitostima, te brojna putovanja. Posjetili smo Turku koji je prije Helsinkija bio glavni grad Finske, te mnoga druga mjesta unutar i izvan Finske poput prijestolnice Estonije i Švedske. Svaki tjedan smo organizirali druženja, tradicionalne saune, a dva puta tjedno su se održavale prezentacije zemalja iz kojih su praktikanti došli, uz pripremu nekog tradicionalnog jela za tu zemlju. Stekao sam brojne prijatelje, a s nekima je već dogovoren ponovni susret!

Doživotno sam zahvalan IAESTE-u koji mi je omogućio ljeto iz snova!

Tomislav Žubrinić