Povijest IAESTE International

Drugi svjetski rat je u potpunosti promijenio europska društva. Društveni odnosi u europskim društvima zahvaćenim ratom naglo su evoluirali i otvorili ih iznutra, ali i prema drugima. Pored većeg razumijevanja i prihvaćanja svih avangardnih ideja, koje prije nisu shvaćane ozbiljno, nastala je opća klima obnove – kako materijalne, tako i duhovne i društvene.

Znalo se kako se ne smiju dopustiti novi ratovi, osobito u zemljama zapadne civilizacije. Stariji intelektualni krugovi smatrali su kako će bržom i jačom edukacijom utjecati na promjene u stvaranju istinskih civilnih društava koja više neće dopustiti ratne ideje.

U takvom okružju stvarana je asocijacija IAESTE koja je nekoliko godina bila ideja u glavama entuzijasta londonskog Imperial College-a, osobito profesora Jamesa Newbyja. Na inicijativu Odbora za ljetne stručne prakse i edukaciju Imperial College-a u Londonu, u siječnju 1948. godine je osnovana asocijacija IAESTE. Nacionalni predstavnici 10 zemalja su bili prisutni:  Belgija, Danska, Finska, Francuska, Nizozemska, Norveška, Švedska, Švicarska, UK, te Austrija su time postale prve članice asocijacije. Formalno je Austrija članicom postala sljedeće 1949. godine. Time je stvorena konfederacija nacionalnih odbora koji predstavljaju akademsku, gospodarsku, te studentsku sferu interesa.

Jedan od prvih ciljeva je bio širenje ideje i dobivanje novih članica. Prvih nekoliko godina pristupile su SAD, Njemačka, Island, Izrael, Italija, Španjolska, te nakon njih 1952. godine Kanada iJugoslavija. Širenje je time prešlo na druge kontinente, a 1956. i u Afriku, primanjem Južnoafričke Republike, te 1959. godine Tunisa.

Ubrzo je asocijacija ustrojila pravila međunarodne razmjene i tražila uključenje sve više tvrtki, industrija i znanstvenih institucija.