Kolege & drugovi,
evo da van kazen par rici o ovoj praksi. Ka sta san vec reka ode van se bave matematickim modeliranjem ljudskih organa. Ja radin s jednim profon koji se pak bavi arterijama. Prvo su me odveli u lab di san napravija ECG snimke svoje karotidne arterije( za kolege automaticare s FESB-a i ostale koji pojma nemaju, to van je vratna arterija) i mogu van rec da san fasciniran tin svojin zilama. Bas su, ono, baza... E, onda san dobija podatke indenticnih mjerenja radjenih na 65+ pacijentima sa srcanim manama. Te podatke obradjujen pomocu nekog komercijalnog softvera i kasnije ide statistika u Matlabu. Uglavnom, slike su strava. Ima par stvarno bolesnih ljudi kojima zile pare ka prazna tuba paste za zube, GROOOZNOOOO. Poanta svega je da se srce i arteije mogu modelirati kao elektricna mreza s koncentriranim parametrima i na tome ja, ka ono, radin.
Pribacili su me u novi ured di iman one prozore u krovu pa promatran nebo dok razmisljan elektodinamickom aspektu augmentacijskog indeksa aorte. E...
Usput, moran van rec da nakon ovog iskustva pocinjen kuzit kako je hrvatski Iaeste stvarno odlicno organiziran. Koliko god mi bili u komi, ovi ovde su totalna steta, ne znaju ko in glavu nosi, gube papire, cekas po 2-3 tjedna na jednu potvrdu, ne znaju ni di ce te smistit ni kako te pribacit, cijena smjestaja je skoro 100 E veca od one koja pise u papirima, sam moras nosit papire po rektoratu, KOMA. A, imaju samo takve uvjete za rad. Primjerice, belgijski Iaeste ima sluzbeno auto staro samo godinu-dvi.
Uzevsi to u obzir grad san poceja upoznavat tek zadnjih 5-6 dana kad san upozna ekipu s posla i ljude iz Erazmusa. Oni pak za svoje studente svako malo nesto izmisljaju pa se uvalin kod njih. Primjerice, s njima san bija na izletu u neki park prirode na rubu grada. To je bilo urnebesno. Lipo su nas upozorili da bi moglo bit blata i da pazimo sta cemo obuc. Kad ono, dojdu neke dvi munjare, negdi Estonija, Latvija, Bjelorusija, tako neka vukohebina, u uskin rebama i stiklama. A, ono, u tom rezervatu, parku, sta li vec, blato do grla. Kolega iz prijateljske I susjedne Italije I ja smo plakali od smija dok su te dvi gazile kroz blato i lokve. Usput, tamo su bile I neke krave s ogromnim prdenjacama pa smo ih slikavali.
E, onda je doslo vrime da me Iaeste pribaci u drugi stan. Ne znan zasto, al tako je moralo bit. Enivej, ja se spremin I cekan tog lika Kristofa da me skupi. A, njega nema, i nema, i nema... pop***ija san. I onda mi nakon tri kvarta od ure javi da to sluzbeno auto nije slobodno i da me ne moze pribacit. Pazi molin te, auto triba prije rezervirat, a on to nije napravija jer je mislija da nikome nece tribat u PETAK NAVECER. Koji redikul, keve ti Neve...I kad me sutradan konacno odveja u taj novi stan, skoro me afanalo... Unutra prvo nije gorila nego jedna zarulja, bilo je tako sporko da krevet nisan ni primjetija, sudoper je bija tako zuto-smedj da se jedva razlikova od namjestaja oko njega, ili ga, komadi namjestaja su bili nabacani jedan priko drugog, sve prasnjavo & smrdljivo. I naravno, skuplje je nego sta pise... Ukratko, da citiran onu cije se ime vise ne usudjujen izgovoriti naglas, a tuge, a zalosti...
Uvatila me depresija kozmickih razmjera. Onda san svatija da nisan bespomocni automaticar i da se ipak nesto moze napravit. Prvo san rekonstruira struju u toj rupcagi, golin rukama i krpama dakako, i poveca snagu rasvjetnih tijela. Tek tada se moglo dobro vidit u koja san se g***a uvalija. Pa san napravija razmjestaj namjestaja, pobaca pola stvari vanka, ocistija sve police, bacija usmrdjenu hranu ovog prasca prije mene, usisa tapet, opra lavandin i sudje, prozracija sobu i sta ja znan. Ruca san tek u 6. I onda kad san se uvalija u fotelju, skuzija san da soba uopce nije tako losa, dapace da je skroz lipa. Da stvar bude bolja u kantunu sobe san u prasini nasa wireless antenu. Danas cu uzet laptop s fakulteta pa vidit jel ta antena sta valja. Jedini je zaheb sta mi je krevet na kat a svitlo se gasi s poda. Jo, da znate koji su gusti u mraku se penjat dva metra do kreveta. Morate probat… A, i novi stan je uz rijeku, vrlo blizu fakulteta. Rijeka je onako smrdljiva i mutna pa san je, buduci da joj ne znan ime, kreativno nazva Sava.
Inace, grad je stvarno super, pun zivota, ima se di izac i sve to. Ima dosta stranih studenata i svi zivi govore engleski, od smetlara do profa na fakultetu.Ovu sridu imamo pustanje filmova, a iducu nas vode u Amsterdam. Jos cu se nastojat zaletit do Londona jer je karta stvarno povoljna. A, nista moran ic radit.
Zene moje, ljudi Bozji, zivili !
Pozdrav,
Tonko
